PLAKETA ZA KNJIGU ,,DIGITALNE AVANTURE” DRUŠTVA ZA INFORMATIKU SRBIJE

Društvo za informatiku Srbije mi je dodelilo PLAKETU Društva za izvanredne doprinose u razvoju informatike u 2025. godini, što za mene predstavlja veliko profesionalno priznanje i ličnu čast. Ovo priznanje sam dobila za objavljen rad od posebnog značaja za IT zajednicu – knjigu za decu o bezbednosti na internetu „Digitalne avanture“.

Knjiga je nastala kao rezultat mog dugogodišnjeg rada kao edukatora u oblasti digitalne bezbednosti dece, sa ciljem da najmlađima na zanimljiv i pristupačan način približi teme koje su u savremenom digitalnom okruženju od presudnog značaja. „Digitalne avanture“ su zbirka edukativnih priča namenjenih deci uzrasta od šest do dvanaest godina, u kojima se kroz jednostavan jezik, tople ilustracije i pažljivo kreirane situacije obrađuju najvažniji koncepti bezbednog ponašanja na internetu. Kroz ove priče deca uče da prepoznaju lažne profile, razumeju zašto je rizično deliti privatne podatke i sagledaju posledice nepromišljenih postupaka u virtuelnom prostoru.

Svako poglavlje donosi realne scenarije iz onlajn sveta i nudi jasne smernice koje deci pomažu da razviju odgovornost i zdrav odnos prema tehnologiji. Posebna vrednost knjige je što ne nudi samo teorijska objašnjenja, već postavlja pitanja koja podstiču dete da razmisli, proceni sopstveno ponašanje i donese samostalne odluke – poput „Da li bih ja ovako postupio?“ ili „Kako bih se snašao u ovoj situaciji?“. Na taj način, knjiga ne razvija samo digitalnu i informatičku pismenost, već podstiče i kritičko razmišljanje, emocionalnu zrelost i socijalnu inteligenciju. Kroz primere iz svakodnevnog života, priče povezuju svet tehnologije sa vrednostima kao što su iskrenost, empatija, poverenje i odgovornost, podsećajući da je bezbedno digitalno ponašanje nastavak pravilnog ponašanja u stvarnom životu.

Zahvaljujući sveobuhvatnosti pristupa, knjiga doprinosi stvaranju nove kulture digitalne svesti kod dece i mladih. Ona ne govori o tehnologiji samo kao o alatu, već kao o prostoru u kojem se uče odgovornost, poštovanje i samopouzdanje.

„Digitalne avanture“ nisu samo knjiga – one su misija koju godinama sprovodim – osvešćivanje i osnaživanje našeg društva o bezbednosti najmlađih u virtuelnom svetu. Misija da se deca nauče da budu bezbedna, da razviju poverenje u sebe i da znaju kome da se obrate kada naiđu na problem.

Svaka priča donosi novu lekciju, ali i novu priliku da dete razume da digitalni svet nije nešto čega treba da se boji, već nešto čemu treba da pristupi s mudrošću i znanjem.

Svojim sadržajem, pristupom i porukama, knjiga jasno pokazuje koliko je važna rana edukacija o bezbednosti na internetu i kako se ona može preneti na deci blizak i razumljiv način.
Kroz svaku priču, dete ne samo da uči o pravilima ponašanja, već i o vrednostima koje stoje iza tih pravila.

„Digitalne avanture“ su knjiga koja menja način na koji deca doživljavaju internet. Umesto da ga vide kao nepoznat prostor, ona ga pretvara u poligon za učenje, istraživanje i razvoj. Zato se može reći da ova knjiga ne pripada samo književnosti za decu – ona pripada budućnosti. I to onoj budućnosti u kojoj svako dete zna da je bezbednost na internetu važna koliko i bezbednost na ulici, u školi ili u svom domu.

Učešće knjige „Digitalne avanture“ na konkursu za najbolji naučni rad u IT-ju Društva informatičara Srbije predstavlja prirodan i opravdan korak u prepoznavanju njenog doprinosa digitalnom obrazovanju i bezbednosti dece. Ova knjiga spaja naučna saznanja, pedagoški pristup i inovativne metode prenošenja znanja u oblasti informatičke pismenosti. Njena vrednost nije samo u literarnoj formi, već u dubokoj društvenoj i edukativnoj funkciji koju ostvaruje.

U vremenu kada deca od najranijih godina koriste digitalne uređaje, neophodno je razvijati njihovu svest o bezbednom i odgovornom ponašanju na internetu.
„Digitalne avanture“ upravo to čine — na naučno utemeljen, ali deci pristupačan način.
Knjiga se zasniva na principima digitalne pedagogije, koja kombinuje kognitivni razvoj, emocionalnu inteligenciju i praktična znanja o tehnologiji.

Osim toga, „Digitalne avanture“ podstiču razgovore između dece i roditelja, stvarajući prostor za otvorenu komunikaciju o izazovima digitalnog sveta. Roditeljima knjiga nudi praktične savete i smernice kako da prepoznaju kada je detetu potrebna podrška i kako da reaguju u situacijama koje nose rizike. U vremenu kada deca sve ranije ulaze u onlajn okruženje, ova knjiga predstavlja dragocen vodič i saveznika celoj porodici.

Dobiti PLAKETU Društva za informatiku Srbije za rad koji je posvećen upravo zaštiti i digitalnom osnaživanju dece za mene je izuzetna potvrda da sam na dobrom putu. Ovo priznanje me dodatno motiviše da nastavim da stvaram sadržaje koji štite decu, podižu svest i grade bezbedniju i zdraviju digitalnu zajednicu.

Knjigu možete poručiti na OVOM LINKU.

ChatGPT nije psiholog, nutricionista, pedagog, trener, roditelj!

U poslednje vreme, sve je više dece u Srbiji i regionu koja koriste ChatGPT bez nadzora odraslih, što sa sobom nosi brojne rizike. Iako veštačka inteligencija može biti koristan alat za učenje, mnogi osnovci i srednjoškolci je koriste kako bi prevarili roditelje i nastavnike – na primer, da napišu domaće zadatke, kontrolne zadatke ili čak lažna opravdanja za izostanke iz škole. Neka deca koriste ChatGPT da dobiju odgovore na pitanja koja su neprimerena njihovom uzrastu, ne shvatajući da sadržaji koje dobiju mogu biti netačni, nepotpuni ili opasni. Često postavljaju pitanja o dijetama i mršavljenju, što može biti izuzetno rizično jer dobijene informacije nisu personalizovane, niti prilagođene njihovom zdravstvenom stanju i razvoju.

What Does ChatGPT Really Mean For Businesses?

Posebno zabrinjava to što mnoga deca koriste ChatGPT da traže savete o ljubavnim problemima, porodičnim nesuglasicama ili osećanjima tuge i anksioznosti, umesto da se obrate odrasloj osobi od poverenja ili stručnjaku. Veštačka inteligencija nije ni psiholog ni pedagog, iako može delovati empatično, ona ne razume u potpunosti emocionalnu dubinu i kompleksnost dečijih osećanja. Pored toga, deca često ne poseduju dovoljno razvijeno kritičko mišljenje da bi prepoznala kada je neki odgovor neprikladan, štetan ili pogrešan. Zbog toga se može desiti da prihvate loše savete ili pogrešno protumače ono što su pročitali, što dodatno ugrožava njihovu emocionalnu stabilnost.

Korišćenje ChatGPT-ja kao zamene za ljudsku komunikaciju može dovesti do povlačenja dece u sebe i smanjenja potrebe za otvorenim razgovorom sa roditeljima ili nastavnicima. Neka deca čak postaju zavisna od ovog načina dobijanja informacija, što utiče na njihovu sposobnost da samostalno razmišljaju i rešavaju probleme. Postoje i slučajevi u kojima deca koriste ovaj alat da manipulišu informacijama ili drugima na društvenim mrežama, što može prerasti u digitalno nasilje. Dodatni problem predstavlja to što ChatGPT ne može da prepozna da li mu piše dete ili odrasla osoba, pa ne postoje automatske zaštite koje bi sprečile da dete dobije neprimerene informacije.

Roditelji često nisu ni svesni koliko i kako njihova deca koriste ovakve alate, niti koliko se oslanjaju na veštačku inteligenciju u svakodnevnim situacijama. Bez odgovarajuće digitalne pismenosti i roditeljskog nadzora, deca mogu postati laka meta za pogrešne zaključke, loše izbore i emocionalnu zbunjenost. Nije retkost da dobiju odgovore koji su previše komplikovani ili uznemirujući, zbog čega mogu osećati strah, nesigurnost ili krivicu, a da to nikome ne kažu. Zbog svega navedenog, od suštinske je važnosti da roditelji otvoreno razgovaraju sa svojom decom o tehnologiji koju koriste, da ih uče kritičkom razmišljanju i da zajedno postave granice u korišćenju veštačke inteligencije.

Jedna od ozbiljnih opasnosti u korišćenju veštačke inteligencije jeste to što ona može pomoći detetu da prikrije tragove određenog ponašanja koje ne želi da roditelji otkriju. Na primer, dete može da pita ChatGPT kako da sakrije poruke na telefonu, obriše istoriju pretrage, lažira svoju lokaciju pomoću aplikacija ili stvori lažni profil. Takve informacije mogu omogućiti detetu da vodi “skriveni digitalni život”, daleko od očiju roditelja, što značajno otežava nadzor i pravovremeno prepoznavanje problema. Na ovaj način, roditelji mogu dugo ostati u neznanju da njihovo dete prolazi kroz krizu, trpi pritisak ili čak dolazi u kontakt sa potencijalno opasnim osobama putem interneta.

Još ozbiljnije je kada dete koristi veštačku inteligenciju da traži savete o temama kao što su samopovređivanje, bežanje od kuće, depresija ili suicidalne misli. Iako ChatGPT ima ugrađene zaštitne mehanizme i ne daje direktne instrukcije za štetno ponašanje, dete može zaobići te filtere korišćenjem nejasnih ili zaobilaznih formulacija. U takvim slučajevima, ono može dobiti odgovore koji nisu adekvatni, koji banalizuju problem ili ga ne prepoznaju na pravi način. Umesto da dobije stručnu pomoć, dete ostaje usamljeno, zbunjeno i dodatno ranjivo, jer oseća da ga ni “AI” ne razume potpuno.

ChatGPT: the final frontier of Artificial Intelligence | Mashfrog

Dugoročne posledice ovakvog ponašanja mogu biti ozbiljne – od pogoršanja mentalnog zdravlja, emocionalne izolacije, izbegavanja stvarne pomoći, pa sve do donošenja impulsivnih i opasnih odluka bez razumevanja posledica. Kada se dete povuče u digitalni svet i pronađe „rešenja“ svojih problema putem alata poput ChatGPT-ja, ono gubi kontakt sa realnošću i podrškom iz svog okruženja. U takvom stanju, ono može razviti pogrešna uverenja o sebi i svetu oko sebe, što dodatno otežava proces oporavka.

Zato je izuzetno važno da roditelji, staratelji i nastavnici razvijaju poverenje sa decom, uče ih kako da prepoznaju ozbiljne probleme i bez straha potraže pomoć – od odraslih, a ne od tehnologije.