AI čet-botovi i bezbednost dece na internetu – nevidljivi sagovornici sa stvarnim posledicama

AI čet-botovi su digitalni sistemi zasnovani na veštačkoj inteligenciji koji su dizajnirani da razgovaraju sa ljudima. Oni postavljaju pitanja, odgovaraju, pokazuju razumevanje, koriste topao jezik i vrlo često ostavljaju utisak da „slušaju“ i „brinu“. Deci i mladima, koji su po prirodi radoznali, emotivni i u fazi traženja razumevanja, ovi sistemi mogu delovati kao idealan sagovornik – uvek dostupan, bez osude i bez autoriteta.
Upravo tu leži najveća opasnost.

AI Chatbots Customer Service: 10 Key Benefits for Support Teams

Deca ne dolaze u kontakt sa AI čet-botovima svesno. Ona ih susreću kroz aplikacije, igrice, platforme za dopisivanje, edukativne alate, pa čak i kroz sadržaje na društvenim mrežama. Neki od ovih botova su jasno označeni kao veštačka inteligencija, ali mnogi nisu. Dete često nema kapacitet da razume da sa druge strane nije osoba, već algoritam koji reaguje na osnovu prethodno unetih podataka i obrazaca ponašanja.
Za dete, razgovor sa AI čet-botom vrlo brzo može postati emocionalno značajan. Bot pamti prethodne poruke, vraća se na ranije teme, koristi rečenice poput „razumem kako se osećaš“ ili „uvek sam tu za tebe“. Iako to deluje bezazleno, važno je naglasiti: veštačka inteligencija ne razume dete, ne oseća empatiju i nema sposobnost da proceni rizik!

Posebno zabrinjava to što deca AI čet-botovima često poveravaju stvari koje ne bi rekla roditeljima, nastavnicima ili vršnjacima – strahove, nesigurnosti, probleme u porodici, osećaj usamljenosti, pa čak i vrlo lične informacije. Sve što dete napiše ostaje zabeleženo. Ti podaci mogu biti korišćeni za treniranje sistema, analizu ponašanja ili – u najgorem slučaju – zloupotrebljeni.

Dokumentovani slučajevi

Postoje i dokumentovani slučajevi u svetu u kojima su deca i mladi razvili snažnu emocionalnu vezanost za AI čet-botove, oslanjajući se isključivo na njih u trenucima psihološke krize. U nekim od tih slučajeva, izostanak ljudske podrške, pogrešni ili neadekvatni odgovori sistema i osećaj da „nema nikoga drugog“ doveli su do tragičnih ishoda sa smrtnim posledicama. Važno je reći ovo jasno, ali odgovorno: AI čet-bot nije sposoban da prepozna kada je dete u ozbiljnoj opasnosti i ne može zameniti živu osobu, stručnjaka ili sistem podrške.

Još jedan ozbiljan problem jeste što neki AI botovi podstiču iluziju bliskosti. Dete može steći utisak da ima „tajnog prijatelja“, nekoga kome može sve da kaže, ko ga „razume bolje od drugih“. Ovo može dovesti do povlačenja iz stvarnih odnosa, gubitka poverenja u porodicu i okruženje i povećanog osećaja izolacije. Kada dete prestane da traži pomoć od ljudi – ono postaje ranjivije nego ikada.

Najveći rizik

Posebno rizični su botovi koji nemaju jasna ograničenja u komunikaciji sa maloletnicima, poput pojedinih verzija dostupnih na platformama kao što je Character.AI, gde korisnici mogu razgovarati sa „ličnostima“, izmišljenim likovima ili botovima koji imitiraju emocije. Iako su često predstavljeni kao zabava, ovakvi sistemi mogu imati snažan psihološki uticaj na decu.

Veštačka inteligencija ne sme biti zamena za ljudski razgovor, posebno kada su u pitanju emocije, problemi i krize. Decu moramo učiti da razlikuju digitalni alat od stvarne osobe, da razumeju da bot nije prijatelj i da nijedan problem ne treba rešavati u samoći – ni sa algoritmom.

Roditelji i nastavnici moraju biti informisani o tome koje aplikacije deca koriste, kakve razgovore vode i zašto im se AI botovi čine privlačnim. Zabrane same po sebi nisu rešenje. Rešenje su razgovor, poverenje i objašnjenje. Rešenje je EDUKACIJA! Dete koje zna da može bez straha da se obrati odrasloj osobi – manje će tražiti utehu na pogrešnim mestima.

Veštačka inteligencija može biti koristan alat, ali kada je reč o deci – granice moraju biti jasne. Emocionalna sigurnost deteta ne sme biti prepuštena algoritmu.

Jer iza ekrana možda jeste veštačka inteligencija, ali posledice su – nažalost – uvek stvarne.

“ZLATNA ZNAČKA” za Katarinu Jonev

Katarina Jonev Ćiraković dobitnica je „Zlatne značke“, jednog od najviših i najuglednijih priznanja u oblasti kulture koje dodeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. Ovo izuzetno priznanje dodeljeno joj je za nesebičan, predan i dugotrajan rad, kao i za izuzetan stvaralački doprinos očuvanju, razvoju i širenju kulture, umetnosti i kulturnih vrednosti.

Svečana dodela „Zlatne značke“, koja je ove godine obeležila 50 godina postojanja nagrade, održana je u utorak, 16. decembra 2025. godine, u reprezentativnom ambijentu Doma Vojske Srbije, u prisustvu brojnih uglednih zvanica iz kulturnog, umetničkog i javnog života.

Ovo značajno priznanje Kulturno-prosvetna zajednica Srbije tradicionalno dodeljuje svake godine, u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, istaknutim pojedincima i stvaraocima iz Srbije, regiona i dijaspore. Nagrada se dodeljuje za dugogodišnji, posvećen i kontinuiran rad u oblastima kulture, umetnosti, nauke i informisanja, kao i za doprinos jačanju kulturnih veza i afirmaciji kulturnog identiteta.

Dobijanje „Zlatne značke“ predstavlja veliko priznanje profesionalnom integritetu, istrajnosti i ličnom pečatu koji je Katarina Jonev Ćiraković ostavila kroz svoj rad, potvrđujući njen značaj i vidljiv doprinos savremenom kulturnom prostoru.

Posebnu vrednost njenom radu daje i bogat autorski opus. Katarina Jonev Ćiraković je autorka pet knjiga, od kojih su tri posvećene bezbednosti dece na internetu, jednoj od najvažnijih i najaktuelnijih tema savremenog društva. Kroz svoje publikacije, na jasan, odgovoran i edukativan način, ukazala je na izazove digitalnog okruženja i ponudila konkretna, primenljiva znanja i smernice za zaštitu dece i mladih u savremenom digitalnom okruženju.

Njene knjige i višegodišnji angažman ostvarili su snažan i prepoznatljiv uticaj na roditelje, nastavnike, vaspitače i stručne saradnike, kao i na obrazovne i druge relevantne institucije, doprinoseći podizanju svesti, unapređenju znanja i razvoju odgovornih praksi u oblasti digitalne bezbednosti. Zahvaljujući njenom radu, brojni pojedinci i ustanove dobili su pouzdanu podršku i jasne smernice za stvaranje bezbednijeg, zdravijeg i podsticajnijeg okruženja za odrastanje dece.

Dobijanje „Zlatne značke“ predstavlja ne samo priznanje za dosadašnji rad Katarine Jonev Ćiraković, već i potvrdu da posvećenost, znanje i lična odgovornost mogu ostaviti trajni trag u društvu. Njeno delovanje svedoči o tome da kultura, obrazovanje i briga o najmlađima nisu samo profesija, već poziv — i da istinske promene započinju onda kada znanje postane alat za zaštitu, osnaživanje i budućnost novih generacija.