Postoje brojne aplikacije za promenu glasa koje omogućavaju korisnicima da zvuče kao dete, žena ili čak poznata ličnost, čime se stvara lažni identitet u digitalnom okruženju.
Aplikacije za promenu glasa (tzv. voice changers) koriste algoritme koji menjaju visinu, ton, brzinu i boju glasa. Ovo omogućava korisniku da potpuno transformiše svoj glas u realnom vremenu, tako da može da zvuči mlađe, starije, suprotnog pola ili čak kao neko poznat. Neki od primera aplikacija su Voicemod, Clownfish Voice Changer, MorphVOX, AV Voice Changer Software.
Internet predatori sve češće koriste ove tehnologije kako bi zadobili poverenje dece i naveli ih na razgovore. Predatori se predstavljaju kao deca koristeći promenjeni glas, slike sa interneta i lažne naloge. Ove aplikacije mogu se koristiti u igrama sa glasovnim čatovima, kao i na platformama gde se deca najviše okupljaju — igre poput Roblox, Fortnite, Minecraft, Discorda, TikToka, Snapchata i Instagrama.
U praksi to izgleda ovako:
Predator koristi aplikaciju da zvuči kao tinejdžer i tako ulazi u privatne glasovne sobe na, npr, Discordu, gde započinje razgovore sa maloletnicima i traži njihove fotografije; neko koristi ženski glas kako bi zadobio poklone i virtuelne predmete u igrama kao što je npr Fortnite; bivši partner koristi aplikaciju za promenu glasa da ostavlja poruke koje zvuče kao neko drugi, zbunjujući i zastrašujući žrtvu; osoba se lažno predstavlja kao poznata TikTok zvezda koristeći imitaciju glasa i tako manipuliše pratiocima da šalju privatne informacije,itd.
Jedan od glavnih ciljeva predatora jeste da obmanu dete i stvore emocionalnu vezu, što kasnije može voditi ka manipulaciji ili čak ličnom kontaktu.
Kroz duže dopisivanje i razgovore, predator pokušava da bude “najbolji prijatelj” detetu — neko ko ga razume, podržava i “sluša”. Vremenom, može pokušati da izoluje dete od porodice, predlaže da se “upoznaju uživo”, šalje neprikladne poruke ili traži intimne fotografije.
Roditelji treba da budu svesni da su lažni profili i promenjeni glasovi samo deo taktike koju predatori koriste kako bi ostali neotkriveni. Predatori danas koriste kombinaciju alata: lažni profili sa tuđim fotografijama (ukradeni sa Instagrama), aplikacije za menjanje glasa, VPN za sakrivanje lokacije, kao i aplikacije koje brišu tragove poruka (npr. Telegram, Whisper, Kik).
Zbog ovakvih zloupotreba, digitalna bezbednost dece postaje sve važnija tema.
Pojedine platforme pokušavaju da uvedu strožije provere identiteta, ali tehnologija i dalje omogućava da se granice lako zaobiđu.
Roditelji i staratelji moraju biti aktivno uključeni u online život dece — ne kroz kontrolu, već kroz otvorenu komunikaciju i edukaciju.
Korišćenje tehnologije bez nadzora otvara vrata raznim oblicima zloupotrebe, od psihološke manipulacije do ozbiljnih kriminalnih radnji.
Deca moraju naučiti da prepoznaju znake manipulacije jer predatori često koriste vrlo suptilne i pažljivo osmišljene metode kako bi zadobili njihovo poverenje. Manipulacija ne izgleda uvek opasno na prvi pogled — često počinje kao prijateljski razgovor, pohvala, ili izrazi brige i razumevanja.
Deca treba da znaju da se u ovakvim situacijama odmah obrate odrasloj osobi u koju imaju poverenja — roditelju, staratelju, nastavniku ili školskom psihologu. Nema sramote u tome, jer je prepoznavanje i prijavljivanje manipulacije znak zrelosti i odgovornosti.