Kako treba da izgleda lozinka na dečijem nalogu?

Da bi se pristupilo nalogu na društvenoj mreži potrebno je uneti lozinku. Lozinku pravimo mi korisnici. Posebno je bitno detetu objasniti značaj koje lozinke imaju. Odabir dobre lozinke je jedna od najveća zaštita koju sebi (ali i deci) možemo obezbediti na internetu.

Preporuke

Svaka društvena mreža, ali i svaki IT ekspert, preporučuju da šifre odnosno lozinke budu što komplikovanije i unikatnije, da se kombinuju velika i mala slova, brojevi i simboli. Veoma je bitno da se izbegavaju lako pogađajujući termini kao što su ime i prezime, imena članova porodice, nadimak, godište, datum rođenja, ime psa, omiljeni fudbalski tim, ime najdražeg junaka iz Diznijevih crtanih filmova. Što je komplikovanija šifra – teže je zlonamernicima da zaposednu profil. Šifre poput niza ,,12345678’’ su dobre za wi-fi konekcije u kafićima, ali ne i za vaše dete. Čak 5% svetske populacije koristi baš ovaj niz, što je pogrešno, ali i prelako za zloupotrebu.

Ljudi koji koriste uobičajene kratke fraze i imena kao lozinke dovode sebe u opasnost da im one budu hakovane ili zloupotrebljene.

Zašto uprkos upozorenjima ljudi kreiraju jednostavne šifre? Deo odgovora može se naći i u lenjosti za smišljanje lozinke koja bi bila komplikovanija, u brzini dok se kreira nalog a delom ritam života i sve što moraju od informacija da pamte svakog dana, ne žele pamtiti i nasumičan red slova, brojki i dijakritičkih znakova. Velika greška!

Šta treba uraditi?

Kratke i uobičajne lozinke najlakše su za otkrivanje i probijanje. A kako je glavni zadatak lozinki upravo da zaštiti našu privatnost, naše podatke i prepiske, naše mejlove i profile, zaista bi trebalo da se malo više potrudimo kada je u pitanju njihovo kreiranje.

Komplikovane lozinke, sastavljene od nasumično odabranih velikih (A-Z), i malih slova, (a-z),  znakova interpunkcije  (!@#$%^&*()), brojeva (0-9) kao i reči koje nije lako pogoditi, se teže pamte, ali su delotvornije. Preporuka je da se na različitim društvenim mrežama koriste drugačije lozinke, upravo zbog bezbednosti. Vaše dete ne treba da čuva svoju lozinku u telefonu, jer u slučaju da dođe do krađe, neko će moći da pristupi njegovim profilima, informacijama i podacima.

Kako treba da izgleda šifra? Stručnjaci preporučuju da ima između 12 i 15 karaktera i da uključuje kombinaciju velikih i malih slova, znakova interpunkcije i brojeve.

(na primer, pandolino2000 je jednostavna lozinka, ali napisana po instrukcijama kao panDa20lin!o00 je dovoljno komplikovana, složena i teška za provaljivanje.

,,Menadžeri za lozinke” su softveri uz pomoć kojih možete da kreirate šifre. Dobro i korisno  rešenje može biti i aktiviranje duple autentifikacije.

Komunikacija sa decom je ključ!

Kada je reč o deci i njihovim profilima na društvenim mrežama, bitno je da im objasnite značaj lozinke kao i da ih usmerite kako da je kreiraju.

Ujedno, apsolutno je nužno detetu objasniti da svoju lozinku ne govori nikome i da je ne ostavlja zapisanu na vidljivim mestima, na primer u školskoj svesci! Lozinka se ne govori ni drugarima, nastavnicima, komšijama, rođacima.

Koliko je samo u Srbiji poznato javnosti slučajeva da je drugarica dala drugarici lozinku samo da joj nešto proveri na brzinu, a kako se to završilo? Uglavnom svađom, fizičkim kontaktom i prekidom prijateljstva. Znate šta još može da uzrokuje problem? Ako simpatija vašeg deteta želi da ima njegovu ili njenu šifru.

Dakle, naučite dete da je šifra samo njegova, da može da je kaže samo vama i nikome više!

I jako bitno  – deca često koriste javne kompjutere (u Internet kafeima, u školama, kod drugara…) da bi se ulogovali odnosno da bi pristupili svojim profilima na društvenim mrežama. Objasnite detetu da treba da stekne naviku da se izloguje odnosno odjavi sa svojih naloga nakon što završi sa upotrebom kompjutera. Sledeća osoba koji sedne za taj računar će možda iz radoznalosti ili zlobe iskoristiti trenutak nepažnje i pročitati sve poruke i komunikacije, slaće kontaktima vašeg deteta ružne poruke, moći će da zloupotrebi slike ili da piše ružne komentare.

ISTRAŽIVANJE: Deca Evrope na internetu

U  ponedeljak, 9 decembra, predstavljeni su rezultati međunarodnog istraživanja ,,Deca Evrope na internetu’’ ( EU kids online). Republika Srbija se u istraživanje uključila krajem 2018.godine. Istraživanje je obuhvatilo reprezentativni uzorak od 1150 učenika uzrasta od 9 do 17 godina iz 60 škola (20 srednjih i 40 osnovnih) iz cele države.

Flag of EU

Najzanimljiviji rezultati istraživanja na internetu

Kao višegodišnji edukator na temu bezbednosti dece na internetu, prisustvovala sam predstavljanju izveštaja. Pojedini rezultati jesu zabrinjavajući, naročito kada je u pitanju sadržaj kojima su mladi izloženi i koji pretražuju. Sa druge strane, ohrabruje da deca od kada su Informatika i računarstvo postali obavezan predmet, razvijaju digitalne veštine.

Izdvojiću nekoliko bitnih stavki iz samog istraživanja (koje je u celosti dostupno na sajtu UNICEF Srbija) sa fokusom na aspekt rizičnog ponašanja na internetu:

  • 86% dece i mladih u Srbiji, uzrasta od 9 do 17 godina, koristi internet svakodnevno putem pametnih telefona, a taj procenat raste sa uzrastom.
  • Na internetu u proseku provode 3 sata dnevno (deca od 15 do 17 godna 4 i po sata), dok tokom vikenda provedu između 4 i 7 sati.
  • Najčešći pristup internetu je putem mobilnog telefona (98%)

education, elementary school, learning, technology and people concept – close up of school kids with tablet pc computers having fun and playing on break in classroomIako je pravilo korišćenja društvenih mreža da deca ispod 13 godina ne treba da imaju samostalne profile, to pravilo se ne poštuje u praksi pa tako:

  • 74 % ispitanika ima profil na nekoj društvenoj mreži ili na sajtovima za igranje igrica
  • 41 % dece uzrasta 9-10 godina i skoro 72% uzrasta 11-12 godina ima profil na nekoj društvenoj mreži

Ovde želim da napomenem da često roditelji kada otvaraju profil detetu slažu za njegovu godinu rođenja i time prevare društvenu mrežu, što nije za pohvalu.

Zabrinjavajući podaci

Većina dece i mladih (70%) Internet koristi za zabavu i komunikaciju sa prijateljima i porodicom.

Međutim, veliki je procent dece koji je bio izložen štetnim sadržajima na internetu. U istraživanju se navodi:

,, Gotovo polovina njih je videla slike krvi i nasilja gde se prikazuje mučenje ljudi i životinja, kao i načine na koje čovek može fizički da se povredi, 45 je videlo poruke mržnje, dok je 38%  (među njima 61% starijih devojčica) načine da se postane anemičan ili bulimičan, 35% tuđa iskustva sa uzimanjem droge, a 31% načine na koje može da se počini samoubistvo’’.

Trećina dece i mladih uzrasta od 11 do 17 godina pristupila je veb sajtu pornografskog sadržaja, dok 43% učenika i šest odsto učenica to čini svakodnevno.

Podaci istraživanja pokazuju da četvrtina dece i mladih nakon negativnog iskustva na internetu nije o tome razgovarala ni sa kim, a manje od polovine ili 40% izjavilo je da im roditelji daju objašnjenje kako da bezbedno koriste internet. Svega 11% roditelja koristi tehničke mere, odnosno roditeljski kontrolu, a deca često zanemaruju roditeljske savete.

Istraživanje pokazuje i to da je vršnjačko nasilje na internetu, tokom poslednjih godinu dana iskusilo 16% mladih koji su učestvovali u istraživanju, dok je 15% imalo takav odnos u komunikaciji uživo.

Zbog čega je ovo istraživanje bitno?

Jer nam omogućava da uvidimo koji su rizici ponašanja na internetu, koje su najveće opasnosti i u kom smeru usmeriti dalju kvalitetnu edukaciju i prevenciju kada je u pitanju bezbednosti dece i mladih. Ujedno, treba aktivnije sprovoditi i edukaciju roditelja. Svaki treći učenik imao je negativno online iskustvo u protekloj godini, ali skoro četvrtina nije nikome o tome govorila ili je ignorisala problem nadajući se da će nestati sam od sebe. Stoga treba uputiti i roditelje u nove tehnologije ali i ojačati njihovu ulogu u zaštiti dece od rizičnog ponašanja na internetu.