Predavanja u Bogatiću: OPASNOSTI I PREDNOSTI INTERNETA

Početkom decembra, u cilju podizanja svesti, kako najmlađih, tako i roditelja, o opasnostima i prednostima  dece na internetu za školarce u opštini Bogatić organizovana je serija predavanja u sklopu projekta ‘’Cyber Atis’’

Katarina Jonev je učenicima opštine Bogatić kroz 15 predavanja predstavila koje opasnosti na internetu vrebaju decu i odrasle, šta je sajber nasilje i kako se zaštititi od njega, kome prijaviti uznemiravanje na internetu. U svakoj od 6 osnovnih škola su održana minimum 2 predavanja uz prisustvo učenika, roditelja i nastavnika a predavanje je održano i u srednjoj školi.

„Deca u opštini Bogatić su odlično reagovala na predavanja. Ovo jeste mala sredina, ali sajber prostor ne zna za fizičke granice, tako da su deca ugrožena podjednako  u Beogradu, Bogatiću, Novom Sadu, Atini, Njujorku i slični problemi se manifestuju u svakoj sredini. Jako ih je bitno upozoriti, ali i čuti kakva iskustva oni imaju. Recimo, na predavanju osnovcima od prvog do četvrtog razreda  videla sam da se  gotovo 80 odsto dece javilo da ima profile na društvenim mrežama. Mi im ne možemo reći da izbrišu svoje profile, ali ih možemo usmeriti kako na pametan način da formiraju svoje sajber identitete i kako da razdvoje stvarni, fizički od sajber života, to je glavna poenta ovih predavanja“, objasnila je Katarina Jonev.

Većina dece uzrasta do 10 godinama nije svesna da društvene mreže mogu biti i potencijalna opasnost, njima je to igra. Kolikogod se smatra da je to suviše rano za mlade da imaju profile, činjenica je da ih imaju. Realnost je da su deca aktivni učesnici u sajber prostoru. Decu od malih nogu treba usmeriti da vode računa kako u fizičkom tako i u online svetu.  Stoga se ‘’Cyber Atis zalaže za razvoj ‘’kulture ponašanja na Internetu’’. To kod dece treba paralelno razvijati uz IT pismenost.

 

 

 

 

Vodič za najmlađe: ZLATNA PRAVILA U IGRANJU ONLINE IGRICA

Vi ste ljubitelj video igrica? Ili roditelj deteta koje voli video igrice? Možda rođak ili rođaka?

Čuli ste da nije bezbedno da klinci mnogo vremena provode ispred monitora sa džojsticima u rukama? I ne, nije to samo zbog vida, savijene kičme,  niti što ne valja biti u zatvorenoj sobi dugo niti što potencijalno može da postane zavisnik. Stvar je malčice komplikovanija.

Kada prođete gradom, ili sednete u kafić, koliko često vidite roditelje sa prijateljima i dete koje mirno sedi u stolici, samo palčevima mrda? Dok ti roditelji pričaju međusobno ili sa prijateljima, sa kim komunicira njihovo dete u tom trenutku? Ili zaista samo igra video igrice?

Sve više roditelja  je oduševljeno i hvali se činjenicom da, na primer, njihov petogodišnjak „zna sam da koristi mobilni telefon”. Koliko je ovo zaista pohvalno? Verovatno je veoma pohvalno, ali koliko je zaista i pametno?!

Spadam u generaciju koja se sa 5 godina igrala u parku u pesku sa Barbikama, igračkama i vršnjacima, stoga mi je nekada čudno kada se deca mojih prijatelja ‘’hvale’’ znanjem sa mobilnim telefonima a ne znaju, za recimo, Lego kocke, ili kako da se igraju sa njima. Zaista je bilo takvih slučajeva!

21.vek doneo je promene, novine, nove ”igračke” kao što su tableti i mobilni telefoni, ali, da li su oni zaista adekvatni za decu? Da ne budem pogrešno shvaćena – apsolutno podržavam i ohrabrujem IT opismenjavanje dece i mladih. Ovo je ipak vek tehnologija. Ali, da li su roditelji svesni da dajući detetu mobilni telefon i tablet u ruke mogu da izazovu i kontraefekat? U smislu – da li dete samo igra igrice ili pristupa Internetu i sadržaju koji je neprikladan i za dete od 4,5,6 godina nerazumljiv?! Roditelji od malih nogu treba da puste decu u svet novih tehnologija, ali ne da sama koračaju, već da im pomognu da razvijaju zdrave sajber identitete. Postoje određene aplikacije  koje roditelji mogu da instaliraju na telefone, tablete,  kompjutere da bi ograničili vreme deci na Internetu ili da prate aktivnosti dece. Ne treba paranoično detetu zabranjivati aktivnosti na Internetu ili telefonu, daleko od toga! Pre ili kasnije dete će imati smart phone, internet, profil na različitim društvenim mrežama. Bolje je uvek te prve korake napraviti uz dete, zajedničkim ”snagama”.

Činjenica je da deca sve više vremena provode u sajber svetu uz laptopove i telefone. Njihove prve igračke više nisu ni kocke ni lutke ni autići, već tableti i mobilni telefoni. Neki su bolji i snalažljiviji od nas starijih. I to je skroz u redu – jer novo je doba a novine treba prihvatiti i prilagoditi se.

Međutim, u tim novinama koliko su klinci sigurni zapravo? Deca i mladi često prave grešku i postavljaju se previše otvoreno na različitim društvenim mrežama, dele sa javnošću lične podatke, privatnost, informacije, komuniciraju često sa nepoznatima, a sve ovo može biti zloupotrebljeno u nelegalne svrhe. Kao što sa uzrastom raste učestalost aktivnog korišćenja Interneta, digitalnih uređaja i učestalost rizičnog ponašanja, tako raste i učestalost digitalnog nasilja i broja učenika koji su u njega uključeni. A to treba sprečiti na vreme.

Da li ste se ikada zapitali koliko je bitno sesti sa detetom i objasniti mu da nije sigurno dok igra igrice i da mu na lep način predočite koje to opasnosti vrebaju sa one strane monitora (a nije samo protivnički igrač!). E pa bitno je. Veoma!

Kao što je poznato, veliki broj komjuterskih igrica se igra protiv drugih igrača na Internetu. Koriste se različite ‘’igračke’’ da bi se igralo – džojstici, konzole, laptopovi, mobilni telefoni. Igrice su popularne i preko društvenih mreža.

Većina igrača ima nadimke, ne ostavlja puna imena stoga često ne znate ko je osoba protiv ili sa kojom igrate. Ko zna kakav lik može da se krije sa druge strane? Stoga je neophodno deci i mladima objasniti da nikako, nikad i ni u kom slučaju: ne odaju privatne informacije o sebi! Apsolutno je no-no ostavljati puno ime i prezime, ne daj Bože broj telefona i adresu! Ovakve informacije mogu biti zloupotrebljene i dete može biti u opasnosti od raznoraznih predatora. Objasnite detetu da ne ulazi u privatne razgovore poput, u koju školu i gde ide na treninge. Posebno naglasite, u slučaju da igrač sa mreže traži fotografije, da to nikako ne uradi! Odvojite nekoliko minuta i napravite profil deteta kao igrača zajedno sa njim. Zajedno smislite i šifru koja neće biti laka za pogoditi. Što komplikovanija – to bolja.

Ujedno, da biste zaštitili svoj računar vodite računa da prilikom download-a igrica imate instaliran antivirus. Ujedno pazite sa kojih sajtova skidate igrice. Virusi, crvi, Trojanci mogu da naprave štetu vašem kučnom računaru. Da vam zaključaju kompjuter do daljnjeg, obrišu ili premeste bitna dokumenta. To iziskuje popravku, a popravka nepredviđene finansijske troškove.

Pobrinite se da ažurirate softver za igru. Većina igara za više igrača se automatski ažurira pre nego što vam omogućite da se povežete. Budite vrlo oprezni u vezi sa skidanjem bilo kakvog neovlašćenog programa koji se odnosi na igru. I tu leže virusi.

Koliko god da vas mrzi, odvojte nekoliko minuta i pročitajte uslove i smernice za igru kako biste bili sigurni da neće biti nikakvih neposrednih ili budućih skrivenih troškova. U slučaju da se zatraži broj kreditne kartice ili slično, neka vam se upali mali alarm u glavi da nešto nije okej. Detetu, naravno, ne dajte i ne ostavljajte broj svoje kartice da vam za koji dan ne bi pokucao poštar na vrata sa paketima za koje niste znali da su kupljeni.

I naravno jedno od najbitnijih pravila – vi ste roditelj! Ili brat, sestra, rođak, rođaka! Postavite smernice i osnovna pravila za svoju decu kada su u pitanju igrice. Vremensko ograničenje je odlična stvar.

U slučaju da dete naiđe na bilo kakav problem dok igra igrice, mora da zna da može da vam se obrati bez toga da vi skačete i vičete. Izgradite sa njim odnos poverenja i otvorene komunikacije. Ipak je ‘’bolje sprečiti nego lečiti’’.