Sindrom kompjuterskog vida

Pre nekoliko dana posetila sam svog oftamologa gotovo ubeđena da će mi ovog puta reći da moram da počnem da nosim naočare. Mutio mi se vid, stalno sam trljala oči, čak sam počela i da čkiljim kad je trebalo nešto da pročitam. I dok sam u svojoj glavi već birala model naočara doktor mi reče:

,,Više trepći’’

,,Kako, molim?!’’

,,Dobro si me čula! Kažem – više trepći. To je zbog kompjutera, mnogo vremena si ispred ekrana. Tipično za sindrom kompjuterskog vida’’.

,,Dobro, dobro, ali što da trepćem više?

,,Jer zaboravljaš da trepćeš dok kucaš i radiš ispred kompjutera’’

Treptala sam kao svraka na Jugovinu što bi naši stari rekli na putu od ordinacije do kuće, verovatno da nadoknadim manjak treptanja. I setim se da je doktor pomenuo neki sindrom. I to ne bilo kakav – nego sindrom kompjuterskog vida. Izgleda da mnogo nas koji smo ispred računara imamo ovaj problem.

Istraživanja

Istraživanja pokazuju da 70 – 75% nas koji smo za kompjuterom duže od tri sata dnevno ima problem sa vidom. Kakva li su istraživanja i podaci kada su deca u pitanju? I oni kao i mi su sve više vremena zalepljeni ispred ekrana – mobilni, tablet, računar, televizija, konzole za igranje… Sigurna sam da ova vrsta poremećaja utiče i poprilično i na njih.

Sindrom kompjuterskog vida (Computer Vision Syndrome) je stanje oka uzrokovano dugim neprekidnim periodima gledanja u ekran kompjutera. Neki od tipičnih simptoma su glavobolja, zamagljen vid, bol u vratu, umor, zamor očiju, nadražene i suve oči, peckanje očiju, dolazi do zamora oka, pojavljuje se crvenilo. Ako vi ili dete osećate neki od pobrojanih simptoma preporuka je zakazati pregled kod oftamologa (preporuka je svakako minimum jedanput godišnje ići na oftamološki pregled!)

Uzroci i sindromi

Sindrom kompjuterskog vida uzrokovan je smanjenom učestalošću treptanja za vreme rada na kompjuteru. Normalna učestalost treptanja je 16 do 20 puta u minutu. Istraživanja su pokazala da se učestalost treptanja smanjuje na 6 do 8 treptaja po minuti za ljude koji rade za kompjuterom. To isušuje oči. Takođe, napor uložen u fokusiranje pogleda nekoliko sati, opterećuje mišiće oka. Zbog toga je moj doktor i rekao ,,više trepći’’. Treba da se posavetujete sa svojim oftamologom i da li bi vam preporučio kapi (veštačke suze) da bi ste sprečili suvoću oka.

Svetlo odnosno osvetljenje takođe igraju bitnu ulogu. Preporuka je i namestiti osvetljenje na ekranu kompjutera i približno uskladiti osvetljenje u prostoriji s jačinom svetlosti na ekranu.

Preventiva

Kako bi smanjili naprezanje očiju, potrebno je da pravimo češće pauze u radu. Stručnjaci savetuju pravilo  „20-20-20“:  na svakih 20 minuta 20 sekundi fokusirajte pogled na neki predmet koji je udaljen 20 stopa (oko 6 metara). Ili na svakih sat vremena napraviti pauzu od nekoliko minuta (i udaljiti se od računara!). Objasnite deci koliko je važno za njihov vid i uopšte zdravstveno stanje da ne provode suviše vremena ispred računara, a pogotovo bez pravljenja pauza. Ujedno, nemojte da im stvarate naviku da uveče i noću sede ispred računara ili mobilnih telefona bez upaljenog svetla jer će time pogoršati i svoj san.

Digitalno doba: BEZBEDNOST DECE U VIRTUALNOM PROSTORU

Digitalna tehnologija već je promenila svet, a menja i detinjstvo naše dece. Često se kaže da je današnjoj deci mobilni telefon ,,produžena ruka’’, odnosno da je postao sastavni deo njihovog života. Pošto je virtuelni svet postao bitan deo njihovog realnog života, na nama starijima je da deci i mladima predočimo potencijalne opasnosti i da ih sa njima na vreme upoznamo.

Prednosti i mane

Internet poseduje niz prednosti i odličnih kakteristika kao što su lak pristup, potencijalno velika publika iz celog sveta, brza komunikacija i protok informacija, virtuelna prisutnost. Digitalne tehnologije omogućile su deci i mladima olakšano učenje i obrazovanje, jednostavan pristup informacijama, kreativnost, učinile da se njihov glas čuje, da učestvuju u kampanjama podizanja npr. ekološke svesti, savladavanje stranih jezika, pre svega engleskog, olakšale su komunikaciju i povezivanje vršnjaka.

Međutim, postoji tamna strana koja uključuju nezakonite aktivnosti koje štete pre svega deci. Zlostavljačima je internet pružio prednost, podstiču se novi vidovi eksploatacije i zlostavljanja dece, pravi se nelegalan i često brutalan sadržaj gde se deca iskorišćavaju na najsurovije načine. Nasilnicima je pružena mogućnost da se sakriju iza anonimnosti i svojim žrtvama naprave pakao od života, kontaktirajući ih i uznemiravajući ih na različitim forumima, društvenim mrežama pa i putem četovanja u video igrama. Sadržaj koji kruži je često neprimen deci, a što je najgore veliki broj dece i samo kreira neprimeren sadržaj (na primer snimanje tuča vršnjaka, maltretiranje životinja…). Trgovina decom nije isključena – ako dete odluči da se nađe uživo sa nepoznatom osobom koju nikad nije upoznao ili upoznala, zna je samo putem komunikacije sa društvenih mreža, može sebe da dovede u opasnost da bude kidnapovano ili iskorišćeno.

Šta kažu istraživanja?

Starosna grupa koja je najzastupljenija u virtuelnom svetu su mladi uzrasta od 13 do 25 godina. Trećinu ukupnih korisnika Interneta čine mlađi od 18 godina. Deca u sve mlađem uzrastu postaju korisnici društvenih mreža. Istraživanja kažu sledeće: u Sjedinjenim Američkim državama, od desetoro dece čak devet pretrpi neki oblik sajber neprijatnosti. U Srbiji od troje dece jedno doživi neki od oblika sajber uznemiravanja.

Istraživanja pokazuju i sledeće: učestalo korišćenje smartfona utiče na pažnju i koncentraciju, pamćenje, izaziva preopterećenost, neusredsređenost, utiče na samopouzdanje, gubitak kontrole, pojavu depresije i anksioznosti, problem razlikovanja bitnog od nebitnog sadržaja, utiče na san i vid, na poimanje sveta i situacija oko nas. Sve pobrojano važi pogotovu za decu i mlade. Preterano korišćenje smartfona, tableta, laptopa, i prisustvo na društvenim mrežama šteti mladima, a mogu se razviti i zavisnosti od interneta ili igranja video igrica.

Proaktivnost

Kako bi se sprečila moguća zloupotreba dece i mladih, potrebno je naučiti ih i usmeriti da postanu svesni kako da zaštite sebe i svoju privatnost na mreži. Decu treba uputiti u bezbednosnu kulturu korišćenja interneta i popularnih društvenih mreža. Treba da razvijaju zdrave sajber identitete, da nauče kako da sačuvaju svoju privatnost, da se što manje izlažu rizicima u virtuelnom svetu, da nauče da razlikuju korisne i istinite informacije od lažnih i neproverenih.

Zaštita dece i mladih na internetu postaje jedno od najbitnih pitanja bezbednosti, kako na globalnom nivou, tako i u Srbiji. Broj kriminalnih aktivnosti koje sam nabrojala i koje direktno ugrožavaju decu i mlade ljude raste.

Misija svakog od nas mora da bude da zaštitimo decu od rizika na internetu, ali i da ih učimo digitalnoj pismenosti i kako da budu bezbedna na internetu.