Subota, 8 ujutru. Telefon vibrira već 10 minuta. Pogledam broj. Prijateljica i histerija u glasu: ‘’Tamara ima profil na Facebooku!’’,
‘’Znam, ti si joj otvorila pre 2 godine, u čemu je problem?’’, pitam pospano.
‘’Ovo joj je drugi profil za koji nisam znala! Dopisuje se sa nekim momcima ali nisam videla šta piše sve! Dođi i pričaj sa njom molim te!’’ reče ona i spusti mi slušalicu.
To je znak da je vreme za ustajanje i odlazak da vidim o čemu se radi. Ipak, moj posao je edukacija dece i roditelja o pravilnom korišćenju Interneta i društvenih mreža, a i radi se o prijateljicinoj kćerki.

Polubudna preračunavam koliko godina ima Tamara, setim se 12. Setim se i da je dobro dete, iz dobre kuće što bi se reklo, koje ide na časove klavira, engleskog jezika, školska takmičenja, da je do pre godinu dana šetala držeći mamu za ruku što je meni bilo preslatko. Kako dete za primer ima tajni profil!? Kako uopšte ima takve tajne pred majkom?! Ustajem, spremam se, kafu sipam u termos da usput popijem i izlazim iz kuće dok mi kroz glavu prolaze mnoge majke kojima sam držala predavanja, konsultacije i davala savete. Mnoge njihove priče bile su jako tmurne i strašne.
Ponavljam da čvrsto verujem da kvalitetna edukacija može da doprinese boljem razumevanju opasnosti koje vrebaju u sajber prostoru a kojima su naša deca izložena. Kada vas ili vaše dete neko maltretira porukama u inbox neprikladnog sadržaja, vređa po verskoj, političkoj, ideološkoj, rasnoj, i drugoj osnovi, uznemirava, postavlja lažne informacije o vama, pravi grupe na društvenim mrežama u kojima je cilj ismejavanje, ucenjuje vas, poziva na fizičko nasilje, znajte da ste žrtva i da je vaše dete žrtva.
Ali, šta je krenulo po zlu u Tamarinom slučaju?
Stigla sam kod drugarice, kafa broj 2 me je već čekala. A i Tamara. Sa njom sam i želela da razgovaram. Pitam je otkud joj ideja da napravi drugi profil? ‘’Mama ne razume ali ja neću da ona vidi šta ja pišem drugima! Zašto ona da čita sve?’’ Primećujem tinejdžerski bunt u njenom glasu. Mirnim tonom joj odgovaram: ‘’Mama ti je napravila profil jer se Facebook ne preporučuje mlađima od 13 godina. Zato ima tvoju lozinku. Nego, ko je taj dečko?’’. Čudno me pogledala: ‘’Koji?’’ ‘’Pa taj sa kojim se dopisuješ?’’, ‘’Ne znam na koga tačno misliš, dopisujem se sa nekoliko njih, ne poznajem ih sve’’.
Iz nekoliko rečenica odmah sam prepoznala, nažalost, učestao problem, a to je da deca i mlade osobe misle da su društvene mreže sigurno mesto i da je svaki sagovornik sa druge strane zaista osoba sa slike.
‘’Taki, koliko imaš tačno prijatelja na tom profilu?’’, ‘’Oko 1.500’’, reče ona opuštenim glasom a ja se pitam otkud to odjednom. Na moje‘’zašto?’’ ni ne trepne: ‘’Pa sve moje drugarice imaju puno prijatelja i lajkova na slikama! Svi imamo puno prijatelja!’’
Pogrešni trendovi
Nažalost, sve popularniji trend jurenja lajkova ne praktikuju samo raznorazne pevačice kada plaćaju lajkove za svoje snimke i spotove. Određeni broj dece smatra da su društveno prihvatljiviji i popularniji ako imaju puno prijatelja ili pratioca na društvenim mrežama.
‘’Rekla mi je mama da je pročitala neke čudne poruke. O čemu se radi?’’
‘’Pa jedan momak mi je tražio da mu pošaljem svoje slike’’.
‘’Jel spada on uopšte u grupu onih momaka koje poznaješ lično?’’. Odmahuje glavom. ‘’A kakve je slike tražio?’’
‘’Rekao je da sam vrh građena i da sam lepa’’.
‘’Nisi mi odgovorila kakve slike tačno traži.’’Da nosim donji veš’’.
Paljenje lampice u mojoj glavi po treći put od kada je sela prekoputa mene i već tiho se molim Bogu da mi odgovori negativno na pitanje da li je poslala slike. ‘’Nisam još. A jel hoćeš da ti pokažem koju sam mislila da mu pošaljem? U novom kupaćem što sam kupila proletos’’.
Ne znam da li da se prekrstim i zahvalim Bogu, jer Tamara nije poslala slike ili da se prekrstim i zapitam koliko je bolesnika na društvenim mrežama.
Ona nije znala u šta se upušta kada je u pitanju komunikacija sa nepoznatim ljudima u sajber svetu, a sa mamom nije podelila da joj neko sa nekog profila traži slike. Ona ni ne zna da te slike mogu da završe kod pedofila ili da osvanu na nekom bolesnom sajtu. Uvek sam ponavljala i ponavljam da roditelj mora da uspostavi dobru komunikaciju sa detetom, mora da mu objasni šta je dozvoljeno a šta nije.
Sprečite posledice, uključite se!
Komuniciranje sa nepoznatim osobama na društvenim mrežama može voditi i do susreta sa tim nepoznatim osobama. Posledice takvih susreta mogu biti zaista kobne! Ponovila sam joj priču o devojčici od 11 godina kojoj je pisao muškarac od 60 godina koji se krio iza lažnog profila. Nakon što je tražio da se nađu u gradu, devojčica je sve prijavila mami a na mestu susreta muškarac se našao sa beogradskom policijom. Sličnih primera nažalost ima mnogo.
Zato je komunikacija dete – roditelj toliko bitna! Zamki na društvenim mrežama ima mnogo. Dešavaju se i nama odraslima, a kamoli deci. Nepažnja, brzopletost, nerazmišljanje, neke su od njih. Nisu krivi roditelji, a kamoli deca. Samo mi stariji moramo da budemo mudriji i usmerimo decu na pravilno korišćenje društvenih mreža.